Postoje mjuzikli koji su mi se uvukli pod kožu za vrijeme odrastanja. „Kosa“ prije svih. Zatim „Isus Krist Superstar“ i „Gubec-Beg“. Negdje u kutku i „Moulin Rouge“, da ne idem uopće u one koje sam zavolio kao dijete („Moje pjesme, moji snovi“) ili naučio cijeniti kasnije („Rocky Horror Picture Show“). Većina mjuzikala, pogotovo u posljednje vrijeme, nije mi ispunila očekivanja pa sam čak i hvaljeni „La La Land“ dočekao s manjim oduševljenjem od većine. Dojam je, dakako, subjektivan pa za neke filmove možda nije bilo raspoloženje, za neke vrijeme, a za neke sve to zajedno. U tom smislu, skeptičnost na „Hamiltona“, koji se pojavio na servisu Disney+, je razumljiva. Dok me nije oborio s nogu. Pogledao sam ga dvaput i – da budem iskren – vjerojatno ću još koji put.
